Emocionalna zrelost po mom mišljenju znači sposobnost da čovek prepoznaje, prihvata i konstruktivno upravlja sopstvenim emocijama, ali i da razume i uvažava tuđe. To nije stanje „uvek miran i hladan“, nego fleksibilnost i stabilnost u doživljavanju i reagovanju. Mogu je opisati kroz nekoliko ključnih elemenata SVESTI I SVESNOSTI:
- Samopoznaja – Osoba zna šta oseća i zašto. Može da prepozna i složene emocije (npr. ljubomoru kao mešavinu straha i tuge) i da ih imenuje bez poricanja ili preuveličavanja
- Samoregulacija – Emicije ne vode ponašanje automatski, već osoba ima „pauzu“ između osećaja i reakcije. Ne guši emocije, ali ne dopušta da one potpuno preuzmu kontrolu.
- Odgovornost za sebe – Ne krivi druge za sopstvene reakcije. Zna da su tuđa ponašanja povod, ali da je na njoj kako će odgovoriti.
- Empatija – Razume da drugi imaju sopstveni unutrašnji svet, koji ne mora da se poklapa s njenim, i spremna je da taj svet uvaži.
- Granice i asertivnost – Postavlja zdrave granice bez osećaja krivice i ume da kaže „ne“ na način koji ne vređa.
- Održivost odnosa – Ne ulazi u stalne drame ili emotivne ekstremne oscilacije, već gradi odnose na poverenju, iskrenosti i obostranoj odgovornosti.
- Prihvatanje promena i neizvesnosti – Zna da život donosi neočekivano i ne troši energiju na bespotrebno otpor, nego traži kako da se prilagodi i zadrži integritet. Dakle, mogu znati svu teoriju o emocijama i sazrevanju emocija a da i dalje ne budem emotivno zreo iz vrlo jednostavnog razloga: emotivna zrelost zapravo znači zrelost svesti!!! Zrela može biti samosvest koja postavlja granice idu, spoljašnje realnosti i superegu. A da bi svest bila zrela mora se vežbati. Svako ima mogućnost da preispita Koliko dugo i kvalitetno dnevno vežba svoju svest
Podsetiću i na funkcije psihe:
- svest,
- opažanje (percepcija),
- pažnja,
- pamćenje,
- mišljenje,
- inteligencija, ali i:
- emocije
- volja,
- nagoni, i
- moral (etika).
Na svemu nam valja raditi i vežbati!!!!