Reč od pet slova čija primena je univerzalna! Ni kraće reči, ni šire primene. Evo kako sam je primenio na rešavanju problema spavanja.
Godinama se budim oko 2.30 do 4 i ostajem budan do 5, 6 sati. Nekada se i ne vratim u krevet nego produžim u radni dan, svestan da ću oko 11 sati jedva ostati budan. Događalo se par puta da sam morao ustati da ne zaspem, a to nekada nije prijatno, naročito ako klijent priča o nečemu što zahteva nepodeljenu pažnju i koncentraciju. Tako sam “osmislio” “brza spavanja” koja traju od par, do 15 minuta. Između klijenata sam ostavljao tih 15 minuta za sebe. Koristim ih da slušam klasiku i odmorim dušu, i da jedem. U par situacija događalo se da su me klijenti budili kucanjem na vrata jer nisam čuo da su ušli u stan. Naročito neprijatno bilo mi je jednom u Kruševcu kada je klijentkinja čekala u salonu ispred sobe u kojoj radim. Probudio sam se na vreme, stigla je koji minut ranije, ali nije me probudilo njeno kucanje.
U tih najiše 15 minuta “brzog spavanje” stane sve, uključujući sanjanje. Nakon buđenja osećam se osveženo (resetovano), i to zasigurno nije moj umišljaj. Nekada se, u zavisnosti od doba godine, a najteže podnosim deo maja i juna kada se smenjuju teški oblaci i vedro vreme, imam potrebu za uzastopnim “brzim spavanjima” nakon rada sa nekoliko klijenata. Telo me uči da ga pratim, da orijentišem svest ka njegovim potrebama, i da tragam za načinima njihovog zadovoljavanja. Problem nastaje ako se svest:
- ne uključi,
- insistira na stereotipima.
Obično svest samo konstatuje stanje, kao na primer kada imamo temperaturu. Zamislite šta bi se desilo kada bi stalno ponavljali činjenicu da imamo temperaturu? Verovatno bi brzo dojadili onome ko nas sluša kako ponavljamo “ja imam teperaturu, ja imam temperaturu…”! Dakle, nije jedini zadatak svesti da konstatuje, to nije teško (kao na primer “verujem da Bog postoji!”). Zadatak svesti je da napravi selekciju misli (šta hoću a o šta neću da puštam u dalji proces obrade), zatim da organizuje misli u razmišljanje, i na kraju da razmišljanje primeni iliti implementira. To su zadaci svesti! Obično izostaje selekcija pa se desi da u razmišljanje puštamo sve i svašta, i što nema nikakve veze sa nama u “sada i ovde” i što nam nije ni lepo, a ni korisno. Ako procenim da se trebam pozabaviti činjenicom da imam temperaturu, sledeći korak odnosi se na razmišljanje o načinu lečenja iza čega ide primena. Isto se odnosi i na problem nespavanja ili problem noćnog buđenja.
Drugi problem svesti tiče se stereotipa. Ako dopustim da “virus” kontinuiranog spavanja, kao jedinog prihvatljivog, uđe u sistem, obrali smo zelen bostan. Ovaj virus želi da kaže kako su svi drugi obrasci neprihvatljivi, da je jedino kontinuirano spavanje (sa sve mirnim snovima) jedina zdrava opcija. Tako dođemo do neke čudne “razmaženosti” koja nije utemeljena ni u čemu do u virusu-informaciji. Lepo je spavati sedam sati u komadu, ali za one koji to mogu. Naravno, ako se nekim slučajem probudim tokom noći Id će se potruditi da dokaže kako smo ujutru bili “umorni kao nikada pre” zato što nismo spavali “u komadu”, i da nam je taj dan bio među “najgorima od rođenja”. Čak i da je istina, ponovo je reč o konstatovanju, ne o nastavku adekvatnog angažovanja svesti.
Jedna od najčešćih virus-informacija je da noćno buđenje ima uzročno-posledičnu vezu sa nekim emotivnim problemom. Ne mora sve što odstupa od obrasca biti uzrokovano poremećajem! Šta ako je to prilika? Od ukupno šest, zadnjih pet knjiga napisao sam između 3 i 5 ujutru. Tekst koji napišem u tom periodu obično treba neznatno korigovati. Najkreativniji sam baš tada. Ono što napišem popodne obično zahteva i tri puta više vremena za doradu u odnosu na vreme pisanja. Jutarnji sam tip koji spava dvokratno. I ovaj tekst pišem rano ujutru, sada je 4.28
Razlog ovakvog ustajanja leži ne samo u navici nego i u godištu, ali pre svega u ranom leganju. Obično je to između 22 i 23 sata. Telo se odmori tokom 4 ili 5 sati. Ne radim teške fizičke poslove, zapravo fizički sam gotovo u potpunosti neaktivan, tako da je moj najveći zamor tokom dana mentalni. Psiha se drugačije odmara u odnosu na telo, kao što se drugačije hrani. Dakle, zadatak moje svesti je da obradi te (i druge) činjenice i da nađe adekvatan način odmora i za telo, i za dušu. San je neophodan za oba, ali ne samo san. Klasična muzika mi zaista prija, naročito barokna. Iako sada slušam Enju. Od drugih ventila izdvajam retke, kratke razgovore sa Bogom. Od ovozemaljskih dominira seksualna intima koju imamo moja supruga i ja (kada smo već kod te teme predlažem ti da razmisliš o značaju predigre!). Od socijalnih dešavanja važno mesto u ventiliranju imali su koncerti Hladnog piva. Od fizičkih aktivnosti veoma mi prija jutarnje šetanje pasa. I volim otići u saunu! S obzirom da ne jedem gotovo ništa od pšeničnog brašna (osim neku salatu sa makaronama i poneku pastu), a ne jedem ni meso, u zadnje vreme otkrivam koliko mi prija serviranje moje lagane hrane. Važno mi je kako to izgleda u tanjiru.
I tako dalje.
A kada je noćno buđenje u pitanju, kao i drugi nespecifični obrasci ponašanja, osim što nisu obavezni pokazatelj patologije (osim u slučaju statističkog definisanja normalnosti), i što predstavljaju priliku koju nam valja prepoznati, dobro su polje sazrevanja kroz adaptabilnost. Da li će tuširanje mlakom vodom prijati, osim što će sigurno biti korisno uključiti mašinu za veš i sudove, da li će se tih sat, dva pretvoriti u divno vreme za sebe… to će reći svako od nas koji smo se usudili da probamo, da se pozabavimo preuređenjem preostalog dana, i da obratimo pažnju na telesne i psihološke potrebe i njihovo zadovoljavanje. Što manje nefunkcionalnih stereotipa, to više mira u duši.
I za kraj navešću jedan primer iz prošlog veka. Drugu godinu na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu dao sam u junu ali sam čitav letnji semestar okrenuo spavanje: legao sam oko 17 sati, budio se između 23 i ponoći, kuvao veliku kafu, uključivao “Ponoćni varijete” na Radio Beogradu 1, i učio do svitanja. Te godine sam pročitao Kuran, bavio se drugim zahtevnim knjigama… Predavanja su, s obzirom na mali broj studenata, bilo nas je 12 na godini, bila organizovana između 8 i 14 sati svakog radnog dana. Bilo je to jedno od najlepših iskustava primene svesti u oblikovanju uspešnog, sadržajnog, izbalansiranog života.
Jednostavna reč ogromnog značaja. Svest! Koristi je kako bi sve što ne valja ispravio. Vidi kako će ti služiti u procesu sazrevanja. Zapravo, vidi kako će ti služiti u dolasku do unutrašnjeg mira koji je posledica ravnoteže. Ne beži od simptoma! Da, neprijatni su. Ali čemu te uče? Pokreni svest i ne budi inteligentni debil.
Dobro jutro 😀